Beograd - Sajam kozmetike

Ne pamtim koliko puta do sada sam posjetio Beograd. Sve je počelo još u studentskim danima, kada sam tamo svraćao da bih barem na dan uživao u duhu velikog grada. Iako sam bio dijete za primjer, nisam volio da govorim roditeljima gdje idem, jer bi me stalno zivkali i brinuli se kada ću kući. Sjećam se da sam jednom prilikom sjedio u izlogu tada omiljenog kafića na Terazijama i uživao u ispijanju ledenog čaja, sve dok se ispred nije stvorila ekipa lokalne televizije iz mog grada. Za dlaku sam izbjegao pojavljivanje u vijestima. Još jedno drago sjećanje iz Beograda veže me za 2011. godinu, kada smo drugarica i ja iznajmili stan na Vračaru i u naredna tri dana se pravili da smo Beograđani. Stigli smo puni entuzijazma, koji je ubrzo poljuljan spoznajom da u to vrijeme mjenjačnice nisu radile nedjeljom. Uspjeli smo nekako zamijeniti 5 eura kod prodavačice sladoleda, što nam je bilo dovoljno da kupimo vodu, hljeb i paštetu, te preživimo do sutra.

Hram Svetog Save

Ne znam da li zbog toga što sam ga posjećivao često, pa sam se brzo odomaćio, ali u Beogradu se nikada nisam osjećao kao turista. To je valjda i razlog zašto se na blogu nikada nije pojavio tekst o ovom gradu. Kako sam u međuvremenu češće počeo putovati po Evropi i svijetu, tako su se i moji odlasci u Beograd prorijedili, a onda sam uhvatio sebe u razmišljanju o tome kako su protekle pune dvije godine od posljednje posjete. U tom momentu mi se javila ideja da otputujem u Beograd kao turista i napokon ga predstavim onima koji ga nisu nikada posjetili. Pisanje ovog teksta je za mene velika odgovornost, jer znam da će ga čitati i mnogi Beograđani, i unaprijed im se izvinjavam što ću na nekim poljima podbaciti. Beograd se konstantno mijenja, a ja još uvijek učim o njemu.

Skadarlija

Logičan početak obilaska svakog grada je stari grad, pa sam se tako i ja dokotrljao gradskim prevozom do Skadarlije, stare boemske četvrti, odakle sam započeo obilazak. Skadarlija je smještena u Skadarskoj ulici, a svoju popularnost je stekla krajem 19. i početkom 20. vijeka zahvaljujući blizini Narodnog pozorišta, zbog čega su je u večernjim satima posjećivali brojni glumci. Za njima su ubrzo pristigli i drugi umjetnici poput pisaca, slikara i pjesnika, a druženja su znala potrajati do kasno u noć. Iako je prema mišljenju nekih današnja Skadarlija mamac za turiste i nema svoju nekadašnju draž, ne košta vas ništa da barem predveče prošetate ovuda. Na kraju Skadarlije se nalazi replika čuvenog sarajevskog Sebilja (fontane), koji je ovdje stigao 1989. kao poklon prijateljstva jednog grada drugom.

Bajrakli džamija

Na Skadarliju se naslanja Dorćol, jedan od najstarijih dijelova Beograda, koji je bio naseljen još u vrijeme antičkog Singidunuma. Legenda kaže da ovdje obitavaju uglavnom oni koji se hvale da su već četvrta generacija rođenih Beograđana. Šalu na stranu, rekao bih da je riječ o jednom od najljepših dijelova grada, sa brojnim drvoredima koji pružaju hlad u ljetnim mjesecima. U neposrednoj blizini Dorćola smjestila se i jedina preostala od nekadašnje 273 džamije u Beogradu. Bajrakli džamija je sagrađena 1575. godine, te se još uvijek koristi u svrhu molitve i važi za kulturno dobro od velikog značaja. U Beogradu se nalazi još nekolicina spomenika islamske arhitekture, kao što su Šejh Mustafa Pašino turbe, Damad Ali-Pašino turbe i sl.

Narodni muzej i Trg republike

Šetnja starim gradom me odvodi do Trga republike, centralnog gradskog trga kojeg krase zgrada Narodnog muzeja i konjanički spomenik kneza Mihaila, zbog čega ćete u Beogradu često čuti rečenicu „Nađemo se kod konja“. Narodni muzej je najstarija i najznačajnija muzejska ustanova u Beogradu, te je 2018. godine napokon otvorio svoja vrata posjetiocima nakon rekonstrukcije koja je trajala čitavih 15 godina. Iako mi je ovaj muzej bio na listi mjesta koja moram posjetiti, nažalost nisam uspio da ga obiđem zbog nedostatka vremena, ali će vam njegovu bogatu postavku približiti moja blog drugarica Maja koja je svoju posjetu pretvorila u tekst. U Beogradu se nalazi i na desetine drugih muzeja kao što su Etnografski, Muzej primijenjenih umjetnosti, Muzej afričke umjetnosti, Prirodnjački muzej, Vojni muzej, Jevrejski istorijski muzej, Muzej Nikole Tesle...

Arhitektura u centru Beograda

Sa Trga republike sam se zaputio kroz Ulicu Kneza Mihaila, najpoznatiju pješačku zonu Beograda, ka Terazijama, još jednom značajnom trgu i ulici staroga grada. Na Terazijama se nalazi prelijepi hotel Moskva, sagrađen u stilu secesije i grandiozna terazijska česma iz 19. vijeka, sagrađena po nalogu kneza Miloša. Duž Terazija su podignute brojne monumentalne zgrade poput Palate „Assicurazioni Generali“, Zgrade Smederevske banke, Starog i Novog dvora, Zgrade Jadransko-podunavske banke i dr., a šetnja ovom ulicom će vas dovesti sve do Trga Slavija, koji je osim po duetskoj pjesmi Mine Kostić i Džeja, poznat i kao jedno od najprometnijih mjesta u Beogradu. Nedavno je renoviran i tom prilikom je na njemu izgrađena velika muzička fontana, koja je zbog neopravdano visoke cijene izazvala bijes ogromnog broja građana.

Hram Svetog Save u Beogradu

Beograd se po mnogo čemu može podičiti prefiksom „naj“, pa se tako nedaleko od Slavije smjestila i najveća pravoslavna crkva na Balkanu i jedna od većih u svijetu, a riječ je o Hramu Svetog Save. Sjećam se koliko sam bio izenađen činjenicom da je njegova izgradnja otpočela tek 1935. i da još uvijek traje, jer sam imao utisak da je oduvijek tu. Iako relativno novijeg datuma, ova crkva je postala jednim od najprepoznatljivijih simbola grada, a izgrađena je na mjestu na kome se vjerovalo da su spaljene mošti sveca po kome je hram dobio ime. Istorijska istraživanja su pokazala da se taj događaj zapravo vrlo vjerovatnije odvio na Tašmajdanu, u blizini današnje Crkve Sv. Marka. Uprkos tome što radovi na unutrašnjosti hrama nisu još privedeni kraju, posjetite bogato oslikane kripte.

Kripta Hrama Svetog Save

Naredna postaja mi je bio upravo Tašmajdan, do koga sam stigao kroz Pionirski park. Nasuprot parka se nalazi monumentalna zgrada Narodne skupštine Republike Srbije, a nešto dalje, na obodu Tašmajdanskog parka i Crkva Svetog Marka. Izgrađena je u približno istom periodu kada i Hram Sv. Save, a arhitektonski uzor joj je bio manastir Gračanica na Kosovu. Primijetio sam da u poređenju sa nekim drugim gradovima, u centru Beograda nema mnogo crkava, naročito drugih konfesija. Ne znam da li su porušene u bombardovanju tokom Drugog svjetskog rata ili prosto nikada nisu ni postojale.

Crkva Svetog Marka

Uslijedila je šetnja Knez Mihailovom ulicom, uvijek krcatom pješacima i uličnim zabavljačima, a zatim obilazak meni lično omiljenog mjesta u Beogradu. U pitanju je Kalemegdan, najveći beogradski park čiji najznačajniji dio zauzima beogradska tvrđava oko koje se razvio današnji grad. Sagrađena je u prvom vijeku kao palisada sa zemljanim bedemima, a kroz nadolazeće vijekove je nadograđivana u skladu sa tadašnjim vojno-odbrambenim potrebama.

Crkva Ružica na Kalemegdanu

U sklopu tvrđave nalazi se nekolicina muzeja i drugih znamenitosti kao što su Crkva Ružica, Crkva Sveta Petka, Grobnica narodnih heroja, Beogradski zoološki vrt i vjerovatno najprepoznatljiviji simbol grada – Pobednik. Spomenik koji prikazuje muškarca sa sokolom u jednoj i mačem u drugoj ruci, djelo je hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, a postavljen je 1928. godine povodom proslave proboja Solunskog fronta.

Pogled na kip Pobednika na Kalemegdanu

Sa Kalemegdana se pruža predivan pogled na ušće Save u Dunav, te novi dio grada. Ukoliko posjećujete Beograd, nipošto ne propustite da prošetate duž bedema tvrđave, prođete kroz Baroknu kapiju, posjetite Crkvu Ružicu, ili posmatrate zalazak sunca sa vidikovca iznad beogradskog pristaništa. Svaki kutak Kalemegdana krije nešto zanimljivo, te ga je moguće istraživati satima i uživati u hladovini brojnih stabala, čak i tokom ljetnih dana. Odmah uz Kalemegdan se nalaze još neke interesantne građevine za ljubitelje istorije i kulture, kao što su kuća Krsmanovića, Srpska patrijaršija, Saborna Crkva Svetog Arhangela Mihaila i Konak kneginje Ljubice.

Pogled na Sabornu crkvu sa Kalemegdana

Beograd je grad koji ne miruje ni noću, po čemu je naročito poznat u Evropi. Brojni klubovi, splavovi i slična mjesta oduševiće ljubitelje noćnog života. Budući da ja nisam jedan od njih, zadovoljio sam se večerom u Knez Mihailovoj ulici i šetnjom duž Save pokraj novoizgrađenog luksuznog naselja Beograda na vodi. Još jedan kontroverzni projekat koji je podijelio sprsku javnost dobio je svoje prve arhitektonske izdanke u vidu modernih staklenih zgrada koje su transformisale izgled tog dijela grada. Ako izuzmemo neke strukovne nedoumice, moram priznati da cijela priča ne izgleda tako loše.

Pogled sa Kalemegdana na Beograd na vodi

Budući da sam prvi dan obišao većinu planiranih lokaliteta na otvorenom, drugi dan sam sebe želio počastiti odlaskom u muzej. Beograd nudi širok izbor muzeja, ali mene je ponajviše vuklo da posjetim Muzej Jugoslavije, u sklopu kojeg se nalazi i Kuća cvijeća, gdje je sahranjen Josip Broz Tito. Iako sam rođen nakon njegove smrti, o liku i djelu doživotnog predsjednika Jugoslavije sam slušao dosta od starijih članova porodice, pa sam nekako i sam razvio ljubav prema državi kojom je upravljao. Bez obzira što ga danas neki osporavaju i nazivaju diktatorom, njegova zaostavština govori dovoljno u prilog tome koliko je bio ugledan i sposoban državnik. Izgradio je jaku, stabilnu i uređenu državu, poznatu i priznatu u svijetu.

Beograd noću

Po dolasku u muzej, zaustavio sam se ispred velike muzejske zgrade koja je djelovala pomalo pusto. Kada sam pokušao da uđem unutra, radnica me je uputila prema drugoj, modernoj, montažnoj zgradi u kojoj se prodaju karte. Nakon kupovine ulaznica, zaputio sam se pravo ka Kući cvijeća u kojoj se nalazi Titov grob. Kuća cvijeća je sagrađena 1972. godine kao zimska bašta za predsjednika, u kojoj je provodio dosta vremena, zbog blizine svoje rezidencije u Užičkoj 15. Nakon što je 1980. godine zbog problema sa nogom otišao na liječenje u Ljubljanu, izrazio je želju da u slučaju smrti bude sahranjen upravo ovdje.

Grobnica Josipa Broza Tita

Nakon njegove smrti polemisalo se o mjestu ukopa, ali je naposlijetku ispoštovana njegova želja i kao mjesto posljednjeg počivališta je izabrana upravo Kuća cvijeća, koja je za te potrebe preuređena. Titovoj sahrani je prisustvovalo 211 delegacija iz 128 zemalja svijeta, a zbog nepraktičnosti lokacije, odlučeno je da ceremoniji spuštanja posmrtnih ostataka u grob prisustvuju samo najviši funkcioneri SFRJ, SKJ, JNA i članovi porodice, dok su ostali čekali ispred. Zanimljivo je da je prilikom sahrane grob prekriven lažnom mermernom pločom, jer je prava bila preteška i nije se uklapala u protokol, nego je postavljena tek sutradan pomoću specijalne mehanizacije. Ovaj postupak, kao i generalna proba dan pred sahranu, su izazvali niz kontroverzi i sumnju da je Tito uopšte tu sahranjen.

Neke od izloženih štafeta u Kući cveća

U Kući cvijeća je 2013. pokopana i Titova supruga Jovanka, a osim dvije grobnice kompleks čini i izložbeni prostor, gdje se možete dodatno informisati o istorijatu Jugoslavije, te vidjeti zanimljive eksponate kao što su štafete mladosti, Titov kabinet i sl. Ako ste jugonostalgičar, cijeli prizor će vas raznježiti, a čak i ako niste, ovo mjesto vrijedi posjetiti. Znao sam da se uz Kuću cvijeća nalazi i muzej, međutim zbog konfuzne signalizacije i niza slijepih staza nisam bio u mogućnosti da ga iz prvog pokušaja nađem, pa sam se zaputio nazad ka biletarnici gdje mi je dekoncentrisana radnica pokušala ponovo prodati kartu. Naposlijetku me je uputila u stari muzej, gdje se nalazi niz eksponata koji uglavnom predstavljaju poklone koje je Tito dobijao iz raznih dijelova svijeta. Ovdje ćete vidjeti različite predmete, počevši od servisa posuđa iz Indonezije, tradicionalnog oružja i tkanina iz Afrike, pa sve do gigantskog globusa i ključeva Los Anđelesa, Pule i drugih gradova koji su uručili Titu ovo priznanje.

Narodna skupština Srbije

Nakon jugonostalgične ture kroz muzej, odlučio sam ostatak dana provesti sa prijateljima u neobaveznoj šetnji i degustaciji kolača na Trgu Republike, te upijanju sunca na Kalemegdanu. Još jedan boravak u Beogradu me je podsjetio zašto volim ovaj grad, ali sam istovremeno postavio sebi zadatak da ga još detaljnije upoznam naredni put kada dođem. Ostalo je još toliko mjesta za obići, kao što su Botanička bašta Jevremovac, Spomenik Neznanom junaku na Avali, podzemlje Kalemegdana, Gardoš kula u Zemunu i sl. Ako volite druženje i rekreaciju tokom lijepog vremena, vjerujem da će vam se dopasti i Ada Ciganlija, najpoznatije beogradsko kupalište, kao i Dunavski kej. Ukoliko sam propustio preporučiti nešto što se ne smije propustiti u Beogradu, neka me lokalci dopune u komentarima.